RUŽMARIN - Vladimir Kočiš Zec & Miroslav Škoro

Mjesec tugu spusti na me kao grubi šal na rame ... sve je prošlo pored mene samo život ni , da krene … Hej da nadjem ladju za se, da u vječnost me odnese, jer si našla moja draga drugoga… Nosio sam ružmarin da bi tebe kitio, a najljepše riječi sam ja prešutio … Raspuklo se staro drvo što u grudima se krije, reci Bože, zašto čovjek voli i kad voljen nije … Ratne trube medju nama mahovine grije tama a ja usrijed minskog polja sječanja … Nosio sam ružmarin, da bi tebe kitio a najljepše riječi sam ja prešutio … Nosio sam bršljan ja, da za sebe vežem te, lišče čudno biti zna , lako uvene … lišče čudno biti zna, lako uvene …