Ne zelimo i necemo Jugoslaviju

Tzv. Savka Dabčević Kučar na velikom mitingu u Zagrebu tokom tzv. hrvatskog proljeća 1971. drži govor u kome otvoreno izjavljuje da "ne želimo i nećemo Jugoslaviju", (in)direktno optužujući državno rukovodstvo SFRJ da je "etatističko, unitarističko i velikosrpski-šovinističko". Na čelu države je bio Josip Broz Tito, koga je prepredena tzv. Savka izdvojila i hvalila, želeći da na taj način zamaskira svoj nacionalizam i šovinizam. Tzv. hrvatsko proljeće je inicirano iz više pravaca i usled nekoliko povoda, među kojima su najznačajniji odbijanje postojanja srpsko-hrvatskog jezika od strane tzv. hrvatske akademije znanosti i insistiranje na posebnosti tzv. hrvatskog jezika, te ekonomski problemi. Suštinski, Hrvatskoj je odgovaralo kada je ona bila korisnik kredita za razvoj i kada se iz tih fondova obnavljala Hrvatska i ulagalo u industriju, primorje, turizam, ali se pobunila kada je nakon izgradnje rafinerija, luka i hotela novac zajedničkih fondova trebalo upotrebiti za razvoj drugih, koji su do tada davali za Hrvatsku. Naravno, tu je i standardni, sveprisutni hrvatski ekstremni nacionalizam. Snimak je objavljen u sklopu dokumentarne serije Hrvatsko proljeće na tzv. HTV. Izuzetno dobro ilustruje odnos hrvatskog rukovodstva prema ideji zajedništva, višak samoživosti, ekstremizam i perfidnost u pristupu politici. Josip Broz Tito je okončao tzv. hrvatsko proljeće nepokolebljivom i jasnom akcijom tokom koje su rukovodstva pohapšena, a teroristi likvidirani. Nažalost, umešanim političarima uglavnom su određene blage kazne, što je imalo kasnijih posledica...